Metal ili legura s negativnijim potencijalom pričvršćuju se na zaštićeni metalni cijev i zakopavaju u tlo. Ovaj metal ili legura s negativnijim potencijalom naziva se žrtvena anoda. Žrtvene anode dobile su svoje ime jer se mogu trošiti dok pružaju zaštitu.
Koji se materijal može koristiti kao žrtvena anoda? Trebao bi imati sljedeće karakteristike: (1) potencijal elektrode trebao bi biti negativan, a pogonski napon zaštićene strukture trebao bi biti velik; (2) njegov trenutni izlaz je stabilan i njegova trenutna učinkovitost je visoka; ③ kapacitivnost materijala treba biti velika; (4) Samokorozija bi trebala biti mala i ravnomjerno se otapati, a proizvodi korozije lako otpadaju; ⑤ Materijal je jeftin, široko dostupan i jednostavan za obradu.
Uobičajeni materijali žrtvene anode su: magnezij, aluminij, cink.
Magnezijeva anoda ima veliki efektivni napon i veliku struju po jedinici površine, tako da se može koristiti u tlu ili slatkoj vodi s visokim otporom. Ali cijena je nešto viša od ostalih materijala, a vlastita korozija je velika, trenutna učinkovitost je niska, kada je izlazna struja anode mala, zbog velike korozije, stvarni kapacitet će biti manji.
Aluminijske anode su anode od legura s visokom efektivnom snagom i trenutno su najekonomičnije žrtvene anode. Međutim, kontaminirana morska voda i veliki električni otpor mogu utjecati na njegovu funkciju.
Sama korozija cinkove anode je mala, vijek trajanja anode je dug, osim slatke vode visoke temperature, može igrati ulogu u mnogim okruženjima, također se može koristiti unutar spremnika. Nedostatak je što je efektivni napon nizak i što se stvara manje električne energije.
